U sklopu nekoliko projekata koje je Udruženje stanara provelo putem tribine, a za koje su se dobila sredstva od Grada Osijeka, tvrtke Vodovod Osijek i Osječko-baranjske županije, ovdje ćemo iste i predstaviti u nekoliko osnovnih informacija za koje vjerujemo da će Vas potaknuti na nov, osviješten način života.

azbest

Edukativni priručnik o azbestu:

AZBEST – TIHI UBOJICA!

Azbest je jedan od najopasnijih zagađivača u našoj okolini!

Cilj ovog projekta je smanjiti onečišćenje azbestom na području naše županije, utjecati
na uspostavu kvalitetnijeg gospodarenja otpadom koji sadrži azbest u svrhu zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, sukladno zakonskim propisima kojima se uređuje zaštita zdravlja i okoliša!

Azbest  je prirodni, vlaknasti materijal iz skupine silikata. Nalazi se u prirodi, ima malu toplinsku i električnu vodljivost i otporan je  na visoke temperature.  Prisutan u prirodi i zraku,  ugrađen  je u građevine i građevinski materijal, a koristi se i  u proizvodnji toplinske i električne izolacije,  kao i za izradu zaštitne vatrogasne odjeće i obuće. Dugo je bio na glasu kao „čudo od vlakana“ zbog svoje čvrstoće, otpornosti na toplinu, kiselinu i zbog svojih izolacijskih svojstava.

I upravo svojstva koja azbest čine korisnim i  prikladnim u industriji  su svojstva koja ga čine – opasnim za  zdravlje. Kada  vlakna dospiju u atmosferu oko nas,  mogu uzrokovati rak pluća,  mezoteliom, te azbestozu – kroničnu i progresivnu opstruktivnu bolest pluća, koja može biti i fatalna.

Osnovni problem je što su vlakna azbesta izuzetno tanka do 1200 puta tanja od ljudske kose. To svojstvo ga čini korisnim materijalom jer zauzima vrlo malo mjesta, ali s druge strane kada se tako tanka vlakna udahnu mogu proći prirodni sustav filtriranja u ljudskom tijelu i zabiti se duboko u plućno tkivo.
Azbest je vrlo rezistentan i na kemikalije, tj. ne razlaže se. Ponovo, to ga čini otpornim u industrijskim uvijetima, ali u ljudskom tijelu što znači, da jednom kad se nađe u tkivu ne može se razgraditi tjelesnim kemijskim procesima. Iako se ne zna točan mehanizam kako azbestna vlakna uzrokuju oboljenja, vjeruje se da tokom vremena vlakna iritiraju stanice u koje su se učahurile i izazivaju promjene koje dovode do bolesti. Tri najčešće bolesti koje uzrokuje azbest su bolesti pluća, jer vlakna su opasna po zdravlje samo kada se nalaze u lebdećem stanju u zraku koji udišemo. Azbest se može pojaviti kao komponenta u velikom broju materijala, ali dok su ti matrijali u dobrom stanju, dok ne počnu prirodno deteriorirati ili ih čovjek ne počne rušiti, azbest ne predstavlja rizik. Za sada se smatra da azbest koji dođe u tijelo ingestijom (npr. kroz vodu) ne predstavlja opasnost. Kada se ipak to dogodi i vlakna dospiju u atmosferu oko nas mogu uzrokovati rak pluća, zatim mezoteliom – jedan rijedak, ali gotovo uvijek fatalni oblik raka pluća, prsišta i abdomena, te azbestozu – kroničnu i progresivnu opstruktivnu bolest pluća, koja može biti i fatalna. Azbestoza stvara ožiljke na plućnom tkivu što dovodi do otežanog disanja, povećanog rizika od respiratornih infekcija i srčanih bolesti i nije izlječiva. Najgora stvar kod ovih bolesti je vrlo dugi period inkubacije tj. vrijeme od izloženosti do pojave bolesti. Rak pluća se može pojaviti za oko 15 pa do 30 ili 35 godina.

Zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta i materijala koji sadrže azbest u Republici Hrvatskoj stupila je na snagu 01.01.2006. godine.  Dopušteno je koristiti ugrađene azbestne proizvode do trenutka dok ne postanu otpad.  Od tog trenutka zapravo kreće bitka za čišćenje našeg okoliša od azbestnih proizvoda . Unatoč edukaciji i informiranju o opasnosti azbesta, mnogo je onih koji tu opasnost podcjenjuju i nisu svjesni da je ta »čudesna ruda» tempirana bomba! On napada bez upozorenja. Simptomi su ponekad vidljivi tek nakon mnogo godina od kontakta sa azbestom, odnosno nakon što je  bolest već  uznapredovala. Zato ga zovemo – tihi ubojica!

Prije nego što se počne uklanjati azbest potrebno ga je namočiti ali ne pod visokim pritiskom, već orošavanjem i raspršivanjem pod niskim pritiskom. Azbestne ploče ne smiju se čupati, trgati, lomiti i s njima se mora postupati krajnje oprezno. Djelatnici koji obavljaju posao moraju biti propisno zaštićeni što se prvenstveno odnosi na maske koje se obavezno stavljaju preko usta i nosa da vlakna azbesta putem zraka ne uđu u pluća. Pri demontaži azbestnih ploča ne smiju se koristiti pile, svrdla, odnosno bilo koji alat kojim bi se raspršile mikročestice azbesta.

Ploče se ne smiju vući preko rubova i preko drugih elemenata, već se spuštanje s krova mora izvoditi s dizalicama, a zatim ih je na tlu potrebno ponovno navlažiti i spakirati u PE foliju, te složiti na drvene palete. Obavezno se mora pregledati krovište, grede, oplata, da nije još negdje ostalo prašine koja se mora ukloniti usisavačem ili mokrom krpom koja se također mora spakirati s pločama azbesta. Voda se mora iscijediti kroz krpu i sve što je bilo u kontaktu s azbestom mora se deponirati na odlagalište otpada i tretirati ga kao i azbest, odnosno postupanje s opasnim otpadom. Predlaže se da se vrše mjerenja azbestnih vlakana, pogotovo na objektima od javnog značaja kao što su škole, vrtići, domovi i druge institucije. Mjerenja se mogu vršiti prije početka radova tzv. nulto mjerenje i nakon završetka radova pogotovo ako se radi o gusto naseljenim područjima, gdje se mogu dobiti relevantni podaci o tome koliko je vlakana azbesta u bližoj okolini. Salonit ploče, složene na drvene palete i propisno upakirane, odvoze se na mjesto odlaganja.

Svako rušenje zgrada ili njihovih dijelova može ispustiti veliku količinu azbestnih vlakana u atmosferu ako je npr. korišten u izolaciji, budući da mi to ne znamo, izbjegavajmo šetnje u blizini gradilišta. U razvijenim zemljama takva gradilišta se posebno pažljivo izoliraju, radnici su posebno zaštićeni i na kraju ako mislite da ste ipak bili izloženi azbestu svakako prestanite pušiti, obratite se liječniku za sve respiratorne simptome koji snimanjem pluća može dijagnosticirati eventualne promjene te pažljivo motrite simptome kao što su nedostatak zraka, bol u prsima ili abdomenu, teškoće gutanja jer kao što smo već rekli period od izloženosti do pojave bolesti može biti veoma dug.
Kada bi ljudi bili svjesni te opasnosti ne bi se događalo da zamijenjeni krovni pokrov od azbestnih ploča završi kao provizoran krovni pokrov za sve moguće nadstrešnice, spremišta, kao zaštita i krov za drva i pasje kućice, za zaštitu raslinja itd. Ocjenjuje se da se samo dvije trećine zamijenjenoga krovnog pokrova odvozi na legalna odlagališta, a ostalo se sprema za »crne dane« ili se rabi za spomenute i druge namjene. Mnogo ploča završava na divljim odlagalištima u prirodi,  naročito u manjim mjestima.

Autor: mr.sc. Vlasta Auguštin, predsjednica Udruženja stanara grada Osijeka, listopad 2voda016.

 

Edukativni priručnik o vodi:

PRAVO NA VODU – JEDNO OD TEMELJNIH LJUDSKIH PRAVA

Svaki čovjek ima pravo na dovoljno čiste, pristupačne te kvalitetom i cijenom prihvatljive vode. Što je potrebno znati da bi svaki od nas mogao ostvartiti i uticati na jedno od temeljnih ljudskih prava…..

H2O – dva atoma vodika i jedan atom kisika nazivamo – VODA. Ona je jedan od najbitnijih elemenata za zdravlje mehanizma koji nazivamo – čovjekom. Tijelo čovjeka ne može funkcionirati bez vode. Ta bezbojna tekućina znači život kako za ljude tako i za biljni i životinjski svijet. Starogrčki filozofi smatrali su vodu početkom svega. Zato nije pretjerano reći da je voda sam život i zato nema cijenu. Ponekad nismo svjesni vrijednosti toga blaga, ali i mnoštva čimbenika koji to blago mogu pretvoriti u bezvrijednu tekućinu, ako nismo dovoljno odgovorni i razumni.

SVJETSKI DAN VODA obilježava se svake godine 22. ožujka. Obilježavanjem ovog dana UN želi podsjetiti na važnost zaštite vode i nedostatak vode za piće u mnogim zemljama svjeta, jer oko milijardu ljudi u svijetu nema pristup sigurnoj pitkoj vodi.

Europski građani ne pate od katastrofalnih nestašica vode i loše kakvoće vode s kojom se suočavaju druge regije svijeta (npr. Bliski istok, Sjeverna Afrika i dijelovi Azije.) Općenito govoreći, vode su relativno obilne, a ukupni slatkovodni resursi diljem Europe iznose otprilike 2270 km3 godišnje. Međutim, vodni resursi nejednako su raspodijeljeni od zemlje do zemlje, kao i u raznim regijama u jednoj te istoj zemlji.

Pritom vodeni ciklus može igrati važnu ulogu u klimatskom sustavu, primjerice u promjenama padalina ili u učestalosti i intenzitetu oluja i suša. Padaline su u Europi nejednoliko raspoređene, pri čemu ih najviše  ima u zapadnim dijelovima Europe i planinskim regijama. Budući da količina oborina može varirati ovisno o sezonama i godinama, zemlje i područja koja  imaju na raspolaganju odgovarajuće vodne resurse mogu također patiti od nestašica vode u određena doba godine ili tijekom određenih godina.  Očekuje se da će klimatske promjene biti uzrokom ozbiljnih  posljedica za vodne resurse u Europi, pa je tako u nekim područjima moguće povećanje opasnosti od poplava, a predviđanja  govore i o povećanju rizika od nestašica vode u budućnosti, naročito u južnoj Europi.

Vrijednost vode oslikava i  Europska povelja o vodi,  koja je 2001. godine donešena u Brusselesu:

  1. Bez vode nema života. Ona je dragocjeno dobro, neophodno u svakoj ljudskoj djelatnosti.
  2. Slatkovodni resursi vode nisu neiscrpni.
  3. Mijenjati kvalitetu vode znaci ugrožavati život čovjeka I ostalih živih bića koja od vode zavise.
  4. Kvaliteta vode mora se čuvati do nivoa prilagodenog njenom korisćenju koji predvida I zadovoljava posebne zahtjeve zdravlja stanovništva.
  5. Ako se voda nakon upotrebe vraća u prirodnu sredinu to ne smije biti na stetu drugih korisnika, javnih ili individualnih.
  6. Održavanje odgovarajućeg biljnog pokrivaća, ponajprije šumskog, od velike je važnosti za očuvanje vodnih resursa.
  7. Vodni resursi se moraju stalno prebrojavati.
  8. Dobro upravljanje vodama mora se planirati i regulirati zakonima mjerodavnih
  9. Zaštita voda iziskuje značajni napor u znanstvenom istraživanju i u stvaranju specijalista za javno informir
  • Voda je zajedničko nasljedstvo i njezinu vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakoga da štedi vodu i da je racijonalno koristi.
  • Upravljanje vodnim resursima mora se prije svega vršiti u okviru sliva, a ne unutar upravnih i političkih granica.
  • Voda ne zna za granice. To je jedan, zajednički izvor, koji traži medunarodnu su

Autor: mr.sc. Vlasta Auguštin, predsjednica Udruženja stanara grada Osijeka, listopad 2016.

 

Edukativni priručnik o otpadu:

snimio Davor KIBEL, Osijek, 04.03.2016. Osjeèki proljetni sajam na sajamskom prostoru Pampas, sajam poljoprivrede i prehrane, Obrtnièki sajam, Unikom ------ Osijek 3 stupca color

SVATKO MORA BRINUTI O SVOM SMEĆU

Svaki građanin u prosjeku proizvede u godini dana oko 370 kg otpada pa je razumljivo što je ovo pitanje posebno regulirano donošenjem Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Čovjekova je dužnost pobrinuti se za otpad koji proizvede.

Odlagališta pretrpana smećem postala su naša svakodnevnica i veliki okolišni problem. U želji da to promjenimo odlučili smo se za projekt „Svatko mora brinuti o svom smeću“, te da se izbjegne situacija u kojoj svi solidarno plaćamo nešto što je netko nepropisno odložio.

Što je otpad?

Čisti okoliš naša je obveza i odgovornost ali i mogućnost za gospodarski razvoj. Otpad je sve ono što nam više nije potrebno, ali ga još uvijek možemo iskoristiti, ispravno ga odlažući na zato određeno mjesto. Zadnji podaci pokazuju da se u Hrvatskoj pravilno odvaja i reciklira samo 5% otpada. Hrvatska do 2018. mora uvesti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Udruženje stanara grada Osijeka želi ovim projektom da svaki građanin promjeni dosadašnje ukorijenjene životne navike  da sve što nam trenutno nije potrebno bacamo u kantu za smeće. Želimo postići da svaki građanin koji je informiran i educiran može konkretno puno pridonijeti osiguranju zdravog okoliša. Zahvaljujući nastojanju „Unikoma“, koji ulaže velike napore u uspostavljanju i održavanju infrastrukture za učinkovito odvojeno prikupljanje otpada, Osijek je dobrim dijelom uskladio održivo gospodarenje otpadom s načelima utvrđenim od strane Europske unije, te da postane otvoren prema korisnicima i uvažava njihove opravdane zahtjeve.

Što želimo postići:

  • da se smanjuje ukupna količina otpada koja se odlaže i zagađuje okoliš,
  • da se jednom upotrijebljeni iskoristivi resursi vraćaju u ponovnu upotrebu te da se iz njih crpi maksimalna korist, tj. da otpad postane ponovna sirovina,
  • da se smanjuje upotreba prirodnih sirovina (rude, drvo, minerali..),
  • da se otpad maksimalno iskoristi kao alternativni energent.

Gospodarenje otpadom postaje jedno od prioritetnih pitanja kojim se u današnje vrijeme bavi Hrvatska. To nije samo gospodarsko pitanje nego i pitanje kvalitete zdravog života. Želja i smisao našeg projekta je aktivno uključiti, organizirati i „mobilizirati“ sve one građane koji do sada nisu bili aktivno uključeni u proces edukacije o gospodarenju otpadom kao i one koji su jednostavno do sada smatrali da „to sa smećem nije njihova stvar“ i da će se sve dogoditi samo po sebi.

U cilju promjene takvog stanja smatramo kako treba početi u svojoj neposrednoj blizini a zatim zajedno sa susjedima, komunalnom organizacijom „Unikom“ i Gradskom upravom zajedno smanjimo troškove, zdravije živimo te osiguramo bolju budućnost svojoj djeci.

 

Dvije su glavne odrednice odvojenog sakupljanja otpada:

  • izdvajanje iskoristivog otpada s ciljem recikliranja, tj. oporabe: staklo, papir, karton, metal, plastika od miješanog komunalnog otpada,
  • izdvajanje problematičnih tvari, odnosno opasnog otpada s ciljem detoksikacije i recikliranja: ulja, lijekovi, kemikalije, baterije i dr.

Primarna selekcija otpada kod kuće najjednostavniji je i najjeftiniji način da se dobiju upotrebljive sekundarne sirovine.

Najpoželjnije ponašanje u gospodarenju otpadom je spriječiti da on uopće nastane. Važno je stvarati što manje otpada.

Kako spriječiti nastanak otpada?

  • Pri kupnji birajte proizvode u ekološki prihvatljivoj ambalaži.
  • Kupujte racionalno: umjesto više manjih birajte jedno veće pakiranje proizvoda.
  • Kupujte proizvode u rinfuzi umjesto u pojedinačnim pakiranjima.
  • Plastične vrećice koristite višekratno umjesto da ih odmah bacite.
  • Kupujte namirnice planski i u količini koja vam stvarno treba i tako ćete izbjeći bacanje hrane.

Kako ponovno upotrijebiti  otpad?

Drugi najpoželjniji oblik postupanja s otpadom je ponovna upotreba. Oko 80% proizvoda koje kupimo iskoristimo samo jednom i bacimo.

  • Ambalažno staklo može se ponovo iskoristiti kao spremnik za čuvanje namirnica, olovaka ili drugih sitnih predmeta.
  • Ispravne proizvode donirajte ili im pronađite novu namjenu, a one neispravne pokušajte popraviti.
  • Odjeću koju ne nosite iskrojite kao krpe za čišćenje ili donirajte.

Recikliranje

Otpad je rezultat isključivo ljudskih djelatnosti. Nova definicija gospodarenja otpadom je pravilno prikupiti, rasporediti i preraditi odvojeno prikupljene materijale – resurse na način koji neće ugroziti potrebe budućih generacija.

Pretvaranje sakupljenih proizvoda u materijale iz kojih će nastati novi proizvodi nazivamo recikliranje.

Kompostiranje

U sustavu mješanog komunalnog otpada gotovo 40% zauzima biootpad. Pravilnim iskorištavanjem biootpada dobijamo kompost.  Kompostirati se može sav biljni otpad iz kuhinje, vrta, voćnjaka i travnjaka. Kompostiranje je prirodan proces razgradnje biootpada koji se događa svuda oko nas. Kompostiranjem smanjujemo količinu otpada za odlaganje i odvoz, a kompostom vraćamo hranjive tvari tlu iz kojega su potekle.

„Unikom“ je u prvoj polovini 2016. godine načinio još jedan korak u odvojenom prikupljanju biootpada. Zainteresiranim građanima u obiteljskim kućama u prvoj fazi je podijeljeno 500 kompostera. Stanovnicima u zgradama kolektivnog stanovanja na Sjenjaku, naseljima Ljudevita Posavskog i Vladimira Nazora dodijeljene su posude za prikupljanje kuhinjskog biootpada.

Od početka realizacije ovog projekta pa do danas na području grada Osijeka ostvareni su zadovoljavajući rezultati tako da se u narednom razdoblju, tj. kada u stanovima u funkciji budu sve 3600 posuda koje su predviđene, možemo očekivati da se znatno smanji količina organskog ili biootpada na odlagalištu.

Na upit što kompostirati dajemo odgovor: ljuske od jaja, kore od voća i povrća, listove salata, ljuske od krumpira, travu, lišće, uvelo cvijeće, opalo voće, talog kave, slamu, usitnjene grančice božićnog drvca i piljevinu.

Evo odgovora na pitanje što ne kompostirati: kuhani tekući ostaci hrane, ostaci mesa i ribe, mlječni proizvodi, lijekovi, pepeo, cigarete.

Donošenje novog Pravilnika o gospodarenju otpadom Osijek će dočekati potpuno spreman jer se na vrijeme pristupilo odvojenom prikupljanju otpada.

Samo sustavnom edukacijom svih društvenih skupina i kontinuirana promidžba važan su segment u rješavanju problema gospodarenja otpadom i na taj način život naših sugrađana učinimo ljepšim i zdravijim.

Autor: Vladimir Stanić, član Izvršnog odbora Udruženja stanara Osijek, 

listopad 2016.

RAZNO