Kao u Splitu i Dubrovniku i europski turistički gradovi susreću se s problemom nedostatka stanova za domaće stanovništvo

Iako se Hrvatska prema Eurostatu ubraja među tri zemlje EU s najvećim postotkom građana koji imaju svoju nekretninu, time nije riješen problem podstanara, u pravilu mlađih ljudi s nižim plaćama. Problem je i što zakonski nije dobro regulirano tržište iznajmljivanja stanova i što na kršenje prava i obveza podstanara i iznajmljivača pravni sustav ne reagira brzo, pa štetu trpe oni koji se drže zakona.

U velikim gradovima cijene najma stanova su previsoke, većina podstanara neprijavljena. Stan od 50-ak ili 60-ak kvadrata u Zagrebu ili Splitu košta oko 500 eura, što je puno za naš standard. U Beču pak u kojem je cijena najma stanova od 10 do 15 eura po kvadratu stan od 60 kvadrata košta 600 eura, a hrvatske i austrijske plaće su neusporedive. No, Beč ima i 300 tisuća gradskih stanova, a za tržišne stanodavci traže tri najamnine unaprijed kao osiguranje, ali to isto neki traže i u nas, ispričao nam je jedan podstanar rekavši da mu je iznajmljivač u Splitu tražio dvije najamnine unaprijed, ali na crno, bez ugovora!

Rizici najma bez ugovora

– Vani je ugovor zakon za obje strane, ljudi se boje i plaćaju poreze, a vjerojatno je i ovršni postupak bolje kontroliran, s manje žalbi nego kod nas ako jedna strana ne ispunjava obveze – kazao nam je odvjetnik Rafael Krešić. Ako se u nas podstanar žali na izbacivanje iz stana, postupak iseljenja se s mjesec-dva može produljiti na godinu-dvije. Da imamo problem s kulturom poštivanja prava i obveza, potvrđuje i slučaj jedne iznajmljivačice koja nam se jučer anonimno javila:

– Iznajmljujem dva stana i plaćam porez, a mlađi par podstanara, koji je kod mene bio dulje vrijeme napravio mi je štetu u stanu, potrgan mi je vodokotlić, peć neispravna i otišli su ne poštujući ni otkazni rok od 30 dana. Kad sam se obratila policiji, rekli su mi da se moraju sami odjaviti iz mog stana i da ih ne mogu ja odjaviti – ogorčena je. Ugovor s podstanarima nije ovjerila kod javnog bilježnika. Prijavila im je boravište ove godine jer, kaže, prije nisu htjeli jer su na poslu dobivali putne troškove. Krešić je jučer kazao da se vlasnici stanova koji ih iznajmljuju na crno ili bez ovjerenog ugovora kod javnog bilježnika sami dovode u težu situaciju ako im podstanari ne plaćaju režije i najamninu. Ne mogu ih izbaciti, ni isključiti vodu i struju jer se podstanari mogu žaliti na smetanje posjeda, pa prvo moraju tužbom dokazati da su bili kod njih u najmu, pa tek onda ići na ovrhu. Razvijene zemlje kod kojih je dobro zakonom regulirano tržište najma stanova i s daleko većom kulturom poštivanja prava i obveza podstanara i vlasnika stanova zato i imaju manje stanova u vlasništvu građana. Tek 49,8% Nijemaca ima nekretninu, 58,6% Danaca, a 62% Austrijanaca. No, tamo postoje i socijalni i javni najamni stanovi.

– Država bi mladima mogla pomoći ukidanjem poreza na prvu nekretninu, a treba intervenirati i s gradnjom ili iznajmljivanjem stanova, koje ima u vlasništvu, mladim obiteljima, ali i razmisliti o nekom obliku subvencioniranja najma za mlade koji su u težem položaju – kaže prof. socijalne politike Zdenko Babić.

Obračun s ilegalcima

Problem kod nas imaju i studenti u Dubrovniku ili Splitu koji se moraju iseliti iz stanova za turističke sezone te podstanari koji teško dolaze do stana zbog visoke cijene i navale turista. S tim problemom susreću se i europski gradovi. Španjolski grad Palma na otoku Mallorca zabranio je vlasnicima stanova da ih iznajmljuju turistima u zaštićenim zonama grada da bi zaštitio domaće stanovnike, prenio je BBC. Cijene najma za domaće stanovništvo su od 2013. povećale za 40%. I dalje će u Palmi biti apartmani za iznajmljivanje, ali samo gdje trebaju biti, rekle su gradske vlasti, a gradonačelnik je za AP poručio da nema ničeg goreg nego imati stanovnike koji ne mogu živjeti u svom gradu.

Slične mjere poduzela je i Barcelona zbog ilegalnog iznajmljivanja i jer vlasnici stanova odbijaju zbog turista produljiti ugovor o najmu podstanarima ili im udvostruče stanarinu. Početkom 2018. berlinski senat za urbanizam i stanovanje objavio je da je oko 8000 stanova vraćeno na tržište Berlinčanima koji traže stan za najam. Deutsche Welle prenio je da je to posljedica zakona o zabrani prenamjene stambenog prostora jer stan koji se iznajmljuje turistima, preko Airbnba, mjesto je komercijalnog prihoda. Ako to vlasnik učini sa stanom, globa je do 100.000 eura. U Amsterdamu vlasnici stanove turistima smiju iznajmljivati dva mjeseca u godini, a od 2019. samo 30 dana.

Treba zaštititi i prava podstanara s ljubimcima

I podstanari koji imaju psa suočavaju se s predrasudama vlasnika stanova koji ne žele ni čuti za kućne ljubimce. Slična je situacija i s iznajmljivačima apartmana na moru. Većina im je nesklona koliko god ih uvjeravate da je pas socijaliziran, miran, da inače živi u stanu i neće napraviti nikakav nered. Zakonski se ne možete nikome žaliti jer vam neće iznajmiti stan ili apartman ako imate psa. Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja, kaže da u udruzi smatraju da bi trebalo zakonski zaštititi prava skrbnika životinja koji traže najam stanova ili žele odsjesti u nekom hotelu. – Često je ljudima sa životinjama teško naći trajni ili privremeni smještaj iako su spremni platiti sva eventualna oštećenja koja njihovi kućni ljubimci naprave. Ova nepravda zasniva se na predrasudama jer urednost svakog savjesnog čovjeka ovisi o njemu samom, bez obzira na to skrbi li ili ne o nekoj životinji, odnosno jasno je da ljudi koji skrbe za ljubimca mogu biti itekako uredniji i savjesniji od onih koji ga nemaju, a kućni ljubimci su socijalizirani jer su naučeni na stambeni prostor – kaže Oman. Dodaje i da mnogi turisti idu sa svojim psima na godišnji odmor i biraju lokacije koje su “pet friendly”.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/drugdje-u-eu-najam-stana-s-ugovorom-u-hrvatskoj-na-crno-1267183

RAZNO