Stanari ne znaju da o izuzeću od plaćanja računa za vodu moraju postići dogovor s većinom ostalih suvlasnika zgrade

Prazni stanovi, a sandučići puni neplaćenih računa – situacija je kojoj se na području Osijeka malo tko čudi. No kada netko u dalekoj Njemačkoj dobije vijest da je dužan 600 kuna za isporuku vode u stan u kojemu nitko ne živi četiri mjeseca, teško je ostati ravnodušan.

– Najprije sam u travnju na tri mjeseca otišao sâm u Njemačku, poznata priča, trbuhom za kruhom. Snašao sam se i u srpnju su za mnom došli žena i dvoje djece. Od tada je naš stan prazan. Ne želimo ga iznajmljivati. Poslali smo dopis u Vodovod da u stanu neće minimalno godinu dana biti nikoga i smatrali kako smo time riješili problem s računima te da ćemo ubuduće plaćati samo paušal. No nedavno nas je kontaktirao rođak koji je došao obići stan i rekao nam kako imamo gotovo 600 kuna duga za vodu. Ostao sam šokiran. Pa u stanu nema nikoga! Ne mislim plaćati vodu koju je netko drugi potrošio! -ogorčeno priča Osječanin s berlinskom adresom.

Čest slučaj

Poznata je to situacija u osječkom Udruženju stanara, koje zbog iseljavanja i odlazaka sve većeg broja Osječana na privremeni rad u inozemstvo ili ljeti na Jadran u posljednje vrijeme bilježi i sve veći broj praznih stanova u višestambenim zgradama. S time i sve veću pojavnost problema oko (ne)plaćanja režijskih troškova za isporuku vode.

Naime, zbog niza tehničkih problema suvlasnici stambenih zgrada uglavnom nemaju ugrađene vlastite vodomjere, a u ukupnoj populaciji suvlasnika, primjerice, jedne stambene zgrade nema dovoljno sloge i/ili razumijevanja da se za prazne stanove ne naplaćuje potrošnja vode.

– S jedne strane, problem je neznanje stanara da, ako duže vrijeme neće boraviti u stanu, isporuku vode ne mogu “odjaviti” u Vodovodu, nego da o plaćanju moraju postići dogovor s ostalim suvlasnicima. Trebali bi svoj odlazak najaviti predstavniku suvlasnika, a on bi onda trebao organizirirati sastanak i prikupiti suglasnost većine suvlasnika da onaj čiji će stan biti prazan za vodu plaća samo paušal. Tu dolazimo do niza drugih problema. Najprije su tu predstavnici suvlasnika, koji također ne znaju za tu mogućnost ili im se ne da baviti tim problemom. Zatim, ako predstavnik suvlasnika i pokaže dobro volju, u većim je zgradama problem što ne može nikako okupiti ljude na sastanku. Problem je, opet u većim zgradama, i što su suvlasnici puni nepovjerenja prema susjedima jer se, zbog loših iskustava, boje da će se u prazani stan za neko vrijeme useliti podstanari a da to nitko i ne primijeti. Jer i to se događa. Nažalost, u ovoj problematici još jednom dolazi do izražaja činjenica da suvlasnici stanova ne drže previše do zajedničkih problema u zgradama – kaže Vlasta Auguštin iz Udruženja te dodaje kako bi zasigurno bilo manje problema kada bi svaka stambena jedinica imala individualni vodomjer. Što je u Osijeku – utopija.

Tri načina

Iz Vodovod-Osijeka d.o.o. objašnjavaju kako su aktualna tri načina obračuna potrošnje vode.

– U suvlasničkim zajednicama gdje potrošnju mjeri jedan, glavni vodomjer, raspodjelu potrošnje obavljamo, isključivo, prema pisanoj prijavi ovlaštenog predstavnika suvlasnika ili druge od suvlasnika zadužene osobe. Tri su moguća načina obračuna, a o izboru odlučuje suvlasnička zajednica. Prvi je prema broju članova kućanstava, drugi kao potrošnja prema internim vodomjerima iskazana u cijelim kubičnim metrima, u zajednicama gdje su svi suvlasnici ugradili takve vodomjere. Treći je, pak, mješoviti oblik, u kojem pojedini suvlasnici imaju ugrađene interne vodomjere, a ostalima se potrošnja dijeli prema broju članova kućanstva. Za takav način obračuna korisnik mora dobiti pisanu suglasnost suvlasničke zajednice, odnosno većine suvlasnika. Prema Zakonu o vlasništvu, čl. 40., većina se utvrđuje prema vlasničkim udjelima, a ne prema broju suvlasnika – objašnjavaju iz Vodovoda.

Ivana Solar
Izvor Glas Slavonije

RAZNO