Infrastruktura sustavno ne prati proširenje stambenih kapaciteta

Osijek je, u odnosu prema Europskoj uniji, jedan od jeftinijih gradova kada se govori o troškovima stanovanja. No, usporedno s tim, također je sredina u kojoj infrastruktura sustavno ne prati proširenje stambenih kapaciteta, što loše utječe na kvalitetu stanovanja u naseljima – ističu aktualne pozitivne i negativne strane života u gradu na Dravi iz osječkog Udruženja stanara u povodu Svjetskog dana stanovanja.

Vlasta Auguštin, predsjednica Udruženja stanara, objašnjava kako je stanovati u Osijeku – jeftino. Kako za europski prosjek tako i za hrvatski.

“Uspoređujući podatke Eurostata o cijenama u zemljama članicama EU-a, zaključeno je kako je u Hrvatskoj hrana relativno skupa dok su stanovanje i zdravlje relativno jeftiniji. Tako je, sa samo 41,9 posto prosjeka EU-a, Hrvatska u skupini zemalja s najnižim troškovima stanovanja. Osijek je, u hrvatskim okvirima, svakako pri dnu ljestvice troškova stanovanja, što se ponajviše očituje u cijenama najma stanova. U drugim većim urbanim sredinama u Hrvatskoj, kao što su Zagreb, Rijeka i Split, iznajmiti iole pristojan stan ne može se ni pomisliti za cijenu nižu od 500 eura mjesečno. U Osijeku se, s druge strane, već za prosječno 300 eura mjesečno može u najam uzeti kvalitetna nekretnina. Tu je, jasno, i niža cijena lokalnih režijskih troškova”, kaže Auguštin.

No problem je kvaliteta javne infrastrukture. Nova naselja godinama niču, ali uz njih nema novih vrtića, škola, parkova, zdravstvenih stanica. Prije svega kada je riječ o naseljima koja su nastala stihijski, stvaranjem niza stambenih zgrada investicijama različitih privatnih tvrtki.

“Stambena izgradnja važan je izvor zapošljavanja, a adaptacija postojećeg stambenog fonda velik potencijalni izvor ekonomskog razvoja tržišta. Inicijative poput POS-a i njegovih lokalnih inačica pokazuju se dobrodošlom mjerom s ciljem da se građanima Republike Hrvatske omogući rješavanje stambenog pitanja prema uvjetima znatno povoljnijim od tržišnih, uz zajamčenu kvalitetu i završavanje radova u roku. Stambena naselja u čijoj su izgradnji participirale lokalne ili državne vlasti zadržavaju mogućnost uvjetovanja izgradnje cjelovito izgrađenih naselja, u kojima pojedinac može ostvariti pravo i na druge životne potreba vezane uz stanovanje u gradu. No kod tržišnih modela primjetno je poštovanje tek minimalnih tehničkih standarda koji utječu na kvalitetu stanovanja, a koji se očituju u previsokoj gustoći naseljenosti i izostanku javnog prostora i servisa – poput vrtića, škola, zelenila i ostalih nekomercijalnih sadržaja, koje su ta naselja prisiljena ‘posuđivati‘ od prethodno izgrađenih naselja cjelovitog tipa na koja se naslanjaju”, ističu iz Udruženja stanara.

Ivana Solar

 

 

DEFINIRATI DRŽAVNU STAMBENU POLITIKU

Ujedinjeni narodi prvi su ponedjeljak u listopadu svake godine odredili kao Svjetski dan stanovanja kako bi se osvrnuli na stambenu politiku i podsjetili stanovništvo da svaki pojedinac ima snagu i odgovornost u oblikovanju budućnosti naših gradova i mjesta. Dok je prošla godina bila obilježena temama vezanim uz gospodarenje čvrstim otpadom, ove su godine to teme vezane uz pokretanje svih razina vlasti i svih relevantnih dionika u promicanju konkretnih inicijativa za osiguravanje što kvalitetnijeg i pristupačnijeg stanovanja. “U Hrvatskoj se bilježe bitni pomaci u problematici stanovanja, o čemu govori i podatak da je nakon rješavanja problema zaštićenih najmoprimaca u izradi i novi nacrt prijedloga zakona o upravljanju i održavanju zgrada. Taj bi zakon trebao kvalitetnije urediti održavanje i upravljanje zgradama, odnosno u konačnici osigurati kvalitetnije stanovanje. U pripremi je i projekt definiranja državne stambene politike. To govori u prilog ovogodišnjoj UN-ovoj inicijativi, čime smo zadovoljni”, kaže Auguštin.

Izvor Glas Slavonije

RAZNO