Nedavno smo imali prilike pročitati u medijima: „Plijesan napada zgrade sa slabom toplinskom izolacijom“. Nažalost, preko 80% zgrada u Hrvatskoj je nikako ili loše toplinski izolirano, ali problem mogu imati i dobro izolirane zgrade u smislu debljine izolacije, ili je izolacija izvedena nestručno, posebice uz nepoznavanje osnova građevne fizike.

Nastajanje plijesni, koje su zapravo gljivice, čijih se stotinjak vrsta može razviti u stambenim zgradama i kućama, direktno je povezano s kondenzacijom vodene pare na unutarnjoj površini vanjskih građevnih elementa zgrade, obično zidova i stropova.

Mold in a edge of a room of a house

Stoga ćemo ponoviti neke osnovnoškolske pojmove i zakonitosti.

Zrak koji okružuje građevne elemente zgrade smjesa je suhog zraka i vodene pare. Najveći mogući sadržaj vodene pare u zraku ovisi o temperaturi zraka te što je ona veća, zrak može primiti veću količinu vlage. Za zrak koji sadrži najveću moguću količinu vodene pare kaže se da je zasićen vlagom. Pri uobičajenim uvjetima zrak sadrži manju količinu vodene pare od najveće moguće odnosno nije zasićen. Masa vodene pare sadržana u jedinici volumena zraka naziva se apsolutna vlaga. Omjer apsolutne vlage zraka i najveće moguće količine vlage koju bi zrak pri istoj temperaturi sadržavao kad bi bio potpuno zasićen, zove se relativna vlaga. Dakle kada za zrak u nekoj prostoriji kažemo da mu je relativna vlažnost na primjer 70% onda to znači da taj zrak sadrži samo 70% od najvećeg mogućeg sadržaja vlage.

Ako se nezasićeni zrak počne postepeno hladiti, njegova relativna vlaga postat će sve veća, jer se za zrak nižih temperatura smanjuje vrijednost najvećeg mogućeg sadržaja vlage. Zato u procesu hlađenja zraka uvijek dolazi do temperature pri kojoj zrak postaje zasićen vodenom parom.

Kada se taj zrak još više ohladi, višak vlage mora kondenzirati, a to je obično na najhladnijim površinama, tzv.„hladni mostovi“, betonski stupovi na sudaru zidova i stropova takozvani serklaži, betonski nadvoji prozora ili pak mjesta gdje je oslabljena cirkulacija zraka, kutovi prostorija te površine zaklonjene namještajem.

Temperatura kod koje relativna vlaga u procesu njegova hlađenja postaje 100% zove se temperatura rošenja ili rosište. Do iste pojave dolazi ako se u vlažan zrak postavi neki predmet kojemu je temperatura na površini niža od temperature rošenja okolnog zraka, kao na primjer čaša s hladnim pićem koja gotovo uvijek orosi.

Vodena para iz zraka uvijek će kondenzirati na unutarnjoj površini vanjskog građevnog elementa zgrade, kada je temperatura te površine manja od temperature rošenja zraka koji ju dodiruje.

Stoga bi morali vanjske građevne elemente, zidove, stropove minimalno toliko toplinski izolirati da u najhladnijim mjesecima temperatura na unutarnjim površinama nikada ne bude niža od plijesanj oko prozoratemperature rošenja u boravišnom prostoru.

Ali ako ćemo izolirati nepravilno, s prekidima toplinske izolacije gdje nastaju „hladni mostovi“ koji su opet potencijalna mjesta nastanka kondenzata, ili izolirati s neparopropusnim materijalima u vanjskoj hladnoj zoni građevne pregrade, kondenzat će nastati unutar građevnog elementa gdje će se također razviti plijesan i gljivice i napraviti štetu.

Prostori s relativnom vlagom iznad 70% su idealni za razvoj gljivica. Na površinama potencijalnim za nastanak kondenzata, posebice kutovima prostorija gdje je cirkulacija zraka oslabljena, uslijed vezanja vlage i prašine iz zraka pune mikroorganizama nastaje plijesan.

Plijesan obično „napada“ kuhinje i kupaonice zbog povećane relativne vlažnosti uslijed kuhanja, pranja ili kupanja, a spavaće sobe zbog niže temperature grijanja i ranije opisanog problema procesa hlađenja zraka. Američki stručnjaci za zdravstvo upozorili su da plijesan može izazvati astmatičan napad te iritira kožu, oči, nos i grlo.

Neke od preporuka prevencije nastanka plijesni su: paziti da ne curi voda u kuhinji i kupaonici, spomenute prostorije treba češće provjetravati ili ventilirati posebnim uređajima u smislu ozračivanja, zastor za tuš ili kadu treba redovito čistiti, u hladnjaku ili kanti za smeće ne bi trebalo ostavljati ostatke jela, u sobama ne treba držati lončanice, nikada nakon kupanja ne otvarati vrata kupaone u negrijani hodnik, ne postavljati ormare s odjećom na vanjski neizolirani zid (odjeća je toplinska izolacija, a nema parne brane), namještaj treba odmaknuti od zida radi omogućavanja cirkulacije zraka.

GLJIVE, askomiceti, Aspergillus flavus

Također, zbog sve većih troškova mnoga kućanstva štede na grijanju, uslijed čega se povećava vlaga, a hladniji i vlažni stanovi vrlo su pogodni za širenje plijesni jer je to idealan okoliš za njih. Sobna temperatura ne bi trebala biti niža od 21ºC, a prostore u kojima boravimo treba provjetravati svaka 2 do 3 sata u smislu kratke izmjene „ustajalog“ zraka.

Na kraju, kada plijesni nastanu, teško ih se riješiti jer: svi otrovi koje se koriste za sanacije, na primjer „algicidi, varikine ili muffa killer“ su privremena rješenja zato što ta sredstva imaju propisano ograničene količine otrova, obično trajnosti do 6 mjeseci. Dakle privremeno će riješiti problem na površini zidova, ali plijesan i gljivice prodiru i nastanjuju se dublje u žbuku i zidove pa nakon roka trajanja otrova, izlaze ponovo na površinu.

Stoga je ipak mnogo važnija opisana preventiva i pravilno toplinsko izoliranje zgrada.

PRIPREMIO: Za HUPFAS, Dario Henezi, ing.građ. Knauf Insulation

RAZNO