Otkako je jesenas javnost upoznata da je od rujna 2015. godine u Hrvatskoj zabranjen uvoz klasičnih kombi bojlera te da su oni koji danas ugrađuju nove plinske bojlere u obvezi kupiti isključivo kondenzacijske – građani ne prestaju negodovati.

Kondenzacijski su bojleri sami po sebi skupi, uz njih je potrebno investirati i u novi dimnjak te u projektnu dokumentaciju. No, iz jedne osječke stambene zgrade tvrde suprotno onome što se servira kroz medije – ugradnja takvih bojlera nije obveza!

EU Direktiva

Riječ je o zgradi sa 16 stanova sagrađenoj prije pola stoljeća koja, sukladno datumu nastanka, ima dimnjak na kruto gorivo na koji su (kao u čitavom nizu sličnih objekata sagrađenih u Osijeku 50-ih i 60-ih godina), kada je na istoku Hrvatske krenula plinofikacija, priključena plinska trošila. I kao takva ostala i bivala tolerirana desetljećima.

– U proljeće 2017. susjedu se kombi bojler (plinsko trošilo tipa B s priključkom na dimnjak), počeo čudno ponašati. Čovjek je htio novi bojler, našao ga u trgovini, kupio i angažirao tvrtku koja će ga ugraditi. No, plinoinstalater mu je rekao da prethodno ugradnji mora dobiti suglasnost tvrtke Dimnjak. Ali kada je njihov djelatnik izišao na teren rečeno je da se novi kombi bojler ne može ugraditi, jer je susjed obvezan kupiti kondenzacijski te da cijela zgrada još mora za kondenzacijski napraviti i dimnjak! On se prepao, brže-bolje vratio bojler i potaknuo među stanarima novonastalu problematiku u vezi s bojlerom – priča predstavnik suvlasnika ove zgrade, ujedno i diplomirani inženjer elektrotehnike koji se potom potrudio istražiti situaciju i zaključio da ono što je susjedu rečeno – nije točno.

– Pronašao sam EU Direktivu na koju se svi zagovornici kondenzacijskih bojlera pozivaju, pozorno je proučio, i odgovorno tvrdim kako kondenzacijski bojleri nisu ni jedino, a ni obvezno plinsko trošilo koje građani mogu kupovati i ugrađivati. Kombi bojleri najnormalnije se mogu kupiti, a za njihovu ugradnju jedino treba prilagoditi stare dimnjake na kruto gorivo. Kondenzacijski su kao zamjena samo opcija koja ide u prilog energetske učinkovitosti – tvrdi on.

Ako treba, i na sud!

U zgradi su, kaže dalje, razgovarali, a ljudi koji imaju kombi bojlere rekli su da su njima zadovoljni i da ih ne žele zamijeniti kondenzacijskim. Dijelom zbog toga što bi zbog takvog bojlera morali mijenjati raspored u prostoru, no najvećim djelom ipak zbog troška.

– Novi kombi bojler može se kupiti i za manje od pet tisuća kuna, a prilagodba dimnjaka na kruta goriva, s projektnom dokumentacijom za našu zgradu, koštat će oko 30 tisuća kuna. Odnosno nešto manje od 2000 kuna po stanu. Dakle, ukupna investicija po stanu kreće se oko tisuću eura. Dok je s ugradnjom kondenzacijskog bojlera posve druga priča. Samo najjeftiniji takav bojler košta oko osam tisuća kuna, a ugradnja podrazumijeva i razbijanje kupaonica za nove dovode do sifona. Uz to, tu je i konstrukcija novog dimnjaka za kondenzaciju koja predstavlja golemu investiciju. Mi smo se odlučili za prvu opciju. Već smo angažirali projektanta za prilagodbu dimnjaka i projekt platili 3000 kuna, trenutačno smo u fazi kompletiranja papirologije i kada to završi krećemo s radovima, a potom i s priključcima – pojašnjava naš sugovornik.

U određenoj fazi provedbe projekta, dodaje, ponovno će mu trebati suglasnost tvrtke Dimnjak, ali, poručuje, ako im koncesionar ne odobri projekt, obratit će se sudu.

– Ova priča s bojlerima neodoljivo podsjeća na priču o toplinskim razdjelnicima. I tu se spominjala “obveza” da se ugrade, ljude je tjeralo u trošak, netko je zaradio na svemu tome, a na kraju je ispalo da su oni samo bili jedna od tri opcije i preporuka – zaključuje naš sugovornik.

Europska direktiva

Iz zgrade čiji su suvlasnici odbili ugradnju kondenzacijskog sustava plinskog grijanja pozornost javnosti usmjeravaju na detaljnije proučavanje Europske direktive o ekološkom dizajnu grijača prostora i kombiniranih grijača. “Ovom Direktivom s tržišta su maknuti tzv. klasični fasadni bojleri, no Direktiva i dalje prepoznaje trošila B tipa (klasični bojleri s priključkom na dimnjak), dakle, apsolutno je neistinita informacija da je prema Direktivi moguća ugradnja samo kondenzacijskih bojlera. Razlika je u tome što je postrožena razina energetske učinkovitosti takvih bojlera što proizvođač treba zadovoljiti odmah kod proizvodnje). Klasični bojleri i dalje se proizvode, uvoze i nude u prodaji, samo s nešto manjim izborom modela nego prije. Jasno je da kondenzacijsko trošilo u odnosu na klasično ima više prednosti, no forsiranje i obmanjivanje javnosti krajnje je nekorektno. Zar nije pošteno, ako se priča o Direktivi, reći što u njoj točno piše!? Isto tako, treba jasno reći i koje su prednosti, no i mane raznih vrsta trošila, a konačnu odluku što će netko ugraditi treba donositi vlasnik, a ne netko drugi”, poručuju.

Dejan Lončarić

direktor tvrtke Dimnjak

prilagodba dimnjaka i sustava dozrake

Dejan Lončarić, direktor tvrtke Dimnjak, kaže kako nitko građanima ne brani ugradnju novih plinskih trošila tipa B, no da se suglasnost za ugradnju ne može dobiti bez prilagodbe dimnjaka u skladu sa svim propisanim tehničkim uvjetima. “Ako u ovoj zgradi, ali i bilo kojoj drugoj gdje se stanari eventualno odluče na isti potez, prilagode dimnjak kako je to određeno, dobit će suglasnost i mogu nastaviti koristiti B trošila. No, uz napomenu kako pri izradi projekta projektant treba posebno uzeti u obzir da se kod izdavanja suglasnosti posebnim testom kontrolira i dozračni sustav u stanovima u kojima su B trošila. Na testu se ne prolazi zbog PVC stolarije ili napa u stanovima na račun kojih prostor nema dovoljno kisika za rad bojlera. A to predstavlja potencijalno po život opasnu situaciju. Projektanti koji uzimaju ovakve poslove trebali bi svakako kontaktirati Dimnjak kako se ne bi dogodilo da zbog loše dozrake suglasnost ne bude izdana”, kaže Lončarić

RAZNO