Kako dokinuti kaos koji vlada u brojnim stambenim zgradama kada je u pitanju upravljanje i održavanje, a u iščekivanju novog “stambenog” zakona – aktualni je predmet rasprave u koju su se uključili i Osječani. Prije svega suvlasnici stambenih zgrada koji se godinama bore protiv samovolje predstavnika suvlasnika, ali i onih koji zbog privatnih interesa svakodnevno bojkotiraju odgovarajuću brigu o zajedničkoj nekretnini.
O problematici zbog koje se nestrpljivo očekuje “Zakon o upravljanju i održavanju zgrada”, razgovaralo se i u sklopu okruglog stola “Upravljanje i održavanje zgrada”, koji su organizirali Hrvatska udruga stanara i suvlasnika zgrada, Udruženje upravljanja zgradama-HGK i Novi informator d.o.o., a na kojemu je sudjelovao i državni tajnik mr. sc. Željko Uhlir, predstavnici Ministarstva pravosuđa, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te brojnih javnih ustanova. Svi s jasnim ciljem – izrada novog zakona mora privatni prostor stambenih zgrada učiniti manje “privatnim”, a njegovo provođenje mora se osigurati institutom tzv. “stambene inspekcije”.
“Odredbe važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te uredbe o održavanju zgrada koje reguliraju održavanje i upravljanje stambenim zgradama donesene su prije 22 godine, i kroz cijelo to vrijeme nedostatno pokrivaju situacije iz stvarnog života u stambenim zgradama, pa je došlo krajnje vrijeme za donošenje takvog zakona koji će na jedinstven način regulirati materiju stanovanja u zgradama”, zaključeno je.
O tome što se točno događa u stvarnom životu te na koji način nepostojanje jedinstvenog propisa koji definira upravljanje i održavanje zgrada utječe na svakog suvlasnika, progovaraju iz osječkog Udruženja stanara. Riječ je o dugogodišnjim gorućim problemima koji izvorište imaju u nepostojanju sankcija za predstavnike suvlasnika koji svoj posao ne obavljaju sukladno ovlastima.
“Ni u jednom od brojnih propisa koji uređuju stambenu problematiku u Hrvatskoj nisu definirane sankcije za predstavnike suvlasnika koji prekoračuju svoje ovlasti na štetu ostalih suvlasnika, kao ni kontrolni mehanizmi koji bi ih u tome trebali sprječavati. To je stvorilo situaciju da ima dosta predstavnika suvlasnika koji to koriste na način da samovoljno troše novac iz pričuve. Naime, u većim zgradama s mnogo stambenih jedinica, gdje je uistinu problem skupiti na jednome mjestu većinu koja bi odlučivala o trošenju baš svake kune iz pričuve, suvlasnici se običavaju dogovarati da predstavnik suvlasnika može do određenog iznosa trošiti novac iz pričuve bez da za to dobije dopuštenje od ostalih suvlasnika. Riječ je obično o iznosima do 1000 kuna namijenjenih za primjerice promjenu žarulja, ili neke druge sitne popravke. No, iz tog “običaja” proizišla su dva problema. Jedan je da predstavnici u takvim zgradama, a koje su ostali suvlasnici ovlastili da primjerice troše samostalno do 1000 kuna, prekorače taj iznos, ili krenu trošiti višekratno iznose do 1000 kuna, ali neopravdano i/li pod sumnjivim okolnostima. A drugi je problem taj da su si za pravo uzeli trošiti do 1000 kuna bez dodatnog odobrenja ostalih suvlasnika, čak i predstavnici suvlasnika u malim zgradama, primjerice od samo šest stanova, gdje se suvlasnici bez većih problema mogu okupiti i zajednički odlučivati o svakom trošku”, objašnjava predsjednica Udruženja stanara Vlasta Auguštin te dodaje da kada već dođe do ovakvih situacija suvlasnici nemaju instrument koji bi automatski sankcionirao predstavnika suvlasnika koji neovlašteno troši njihov novac.
Predstavnik suvlasnika obvezan je redovito izvještavati suvlasnike o svim pitanjima važnim za upravljanje, uključujući osobito upravo pitanja vezana uz trošenje sredstava pričuve. Ako postoji sumnja u nepravilnosti suvlasnici bi trebali od predstavnika zatražiti da podnese pisano izvješće o svom radu. Također valja znati da svaki suvlasnik zgrade ima pravo na uvid u godišnje financijsko izvješće koje je dužan predočiti i upravitelj zgrade, a iz kojega su razvidni prihodi, rashodi i stanje pričuve. U slučaju da se sumnja u pravilnost rada, tada od predstavnika suvlasnika treba zatražiti polaganje računa.
“Apsurd je da propisi definiraju prava i obveze predstavnika suvlasnika, ali da su to propisi bez sankcija. Nema suvlasnika stambene zgrade koji ne vapi za time da se formira zakon koji bi jasno propisao kazne za ovakve situacije”, zaključuje Vlasta Auguštin iz Udruženja.