U okviru godišnje izborne skupštine Udruženje stanara grada Osijeka izabrano je novo vodstvo udruge – na mjestu predsjednika Udruženja Vlastu Auguštin zamijenio je Milan Kamenko. Kako je riječ o bivšem zamjeniku predsjednice Udruženja, vijećniku Gradskog vijeća u aktualnom sazivu te osobi koja je niz godina obnašala dužnost pročelnika za komunalu u Gradu Osijeku, od njegova se mandata očekuje, složno je članstvo, daljenje podizanje standarda udruge i njezina doprinosa kulturi stanovanja u Osijeku.
S novim smo predsjednikom razgovarali o stambenoj problematici u Osijeku i planovima Udruženja.
Udruženje stanara tradiconalno svake godine odabere jednu temu na koju usmjeri svoje djelovanje. Što će u tom smislu obilježiti 2020. godinu?
– Ovu ćemo godinu posvetiti možda najvećem problemu koji smo uočili u posljednjih nekoliko godina. To je začarani trokut suvlasnici – predstavnici suvlasnika – upravitelji. Tu smo uočili najviše teškoća te zabilježili, kroz rad Savjetovališta, najviše pritužbi. To smo pitanje otvorili još prošle godine, koju smo bili posvetili pričuvi, s obzirom na to da se oko nje vrti najviše problema u spomenutim odnosima. Pokušat ćemo što je moguće više odnose unutar toga trokuta svesti na granicu bar međusobne snošljivosti i tolerancije. Pri tome smo svjesni da je to težak zadatak, jer je riječ o nečemu što se provlači kroz sve godine rada Udruženja, no vjerujemo da će pozitivnih pomaka biti. Napominjem kako Udruženje u ovom kontekstu ne misli biti arbitar, nego će nastojati pružiti savjetodavnu pomoć. Želimo ta tri sudionika u sektoru stanovanja uputiti na to kako jedni bez drugih ne mogu i da je kvalitetna suradnja nužna.
Koji se konkretno problemi na relaciji suvlasnici – predstavnici suvlasnika – upravitelji trenutačno ističu?
– Prvi je problem što svi suvlasnici moraju shvatiti nešto što nikako da shvate, a to je da vlasništvo obvezuje. U tom smjeru treba promijeniti način razmišljanja. Drugi je problem izbor predstavnika suvlasnika, a potom i njegova komunikacija s ostalim suvlasnicima, nakon što bude izabran. O tome imamo brojne primjere i negativne pritužbe građana. Najprije, predstavnika se teško izabire, a onda, kada on napokon bude izabran, predstavnik zauzme stav “tko sam, što sam”. Dakle, treba razjasniti predstavnicima suvlasnika kako su oni samo poveznica između suvlasnika i nekih drugih subjekata prema kojima suvlasnici žele ili moraju djelovati, odnosno da nisu individualci kojima je sve dopušteno. Treći je problem uvid u rad upravitelja, odnosno postizanje što većeg stupnja transparentnosti njihova rada. Često suvlasnici postavljaljaju pitanja na što upravitelji troše njihov novac iz pričuve a da ne dobivaju konkretne i/ili zadovoljavajuće odgovore. No ono što je najvažnije i što treba protumačiti svima jest da sve odluke u pravilu donose suvlasnici većinom glasova u odnosu prema površini kvadrata koje posjeduju u zgradi – tko će im biti predstavnik, upravitelj te na što će se trošiti zajednički novac. Kao i to da ni jedan od tih izbora nije za zauvijek, odnosno nepromjenjiv.
Na izbornoj su skupštini najavljene i neke novosti u radu samog Udruženja stanara. O čemu je riječ?
– Pokušat ćemo unutar Udruženja formirati nekoliko sekcija. Ponajprije sekciju predstavnika suvlasnika jer u Osijeku postoji dosta odličnih predstavnika suvlasnika. Nastojat ćemo upravo te predstavnike suvlasnika pridobiti na način da oni međusobno utvrde neke osnovne smjernice u radu predstavnika suvlasnika koje su dobre i koje bi trebale biti uzor drugima. Njihova bi funkcija bila i da pruže pomoć onima koji predstavnici suvlasnika tek postaju i koji trebaju savjetodavnu pomoć. Slično bismo voljeli napraviti i s upraviteljima, no nismo sigurni kako će to funkcionirati s obzirom na to da mi u Osijeku imamo neuobičajenu situaciju. Imamo jednog velikog upravitelja, koji se skrbi o 1500-1600 zgrada, a o preostalih 400-tinjak brine se više “malih” upravitelja. No to ne znači da je i taj pothvat neizvediv. Pokušat ćemo Udruženje podići stepenicu više u smislu toga da vlastitim aktivnostima, a pri tome mislim na neke važnije projekte, produbimo značenje. To je prije svega projekt iz područja međunarodne i prekogranične suradnje sa srodnim udrugama u zemljama iz okruženja. Uz to, potrudit ćemo se ponovo uspostaviti kontakte koji su se izgubili zbog financijskih teškoća. Radit ćemo i na omasovljenju članstva, jer mi smo specifično udruženje – imamo relativno malo članova, a time i malen prihod od članarine, a usporedno imamo jako puno korisnika, odnosno ljudi koji trebaju i koriste našu pomoć.
