PROSLAVA BIJELO-PLAVIH
Nedavno su studenti Odjela za kulturologiju uprizorili zanimljivu izložbu pod nazivom “Gdje je nestao moj grad”, koja prikazuje katastrofičnu pojavu Osijeka 2032. godine, iz kojeg iseljava posljednji Osječanin, a grad ostaje “sablasno prazan”. “Onaj koji ode zadnji neka samo zatvori vrata sa sobom”, bili su komentari dežurnih čangrizavaca, ili kako to volimo “hrvatski” reći “hejtera”, koji
putem društvenih mreža stvaraju sliku još sumornijeg svijeta i našeg okružja.
Jučer smo zato u HNK-u bili svjedoci prikaza jednog drukčijeg, vedrijeg i veselog Osijeka u kojemu još živi urbana kultura, čije boje ovaj put nisu branili tamburaši koji su uvijek bili i bit će asocijacija slavonske metropole, nego grafiteri, break danceri, plesne skupine, sjajni pjevački ansambli Brevisice i Lipa, koji grad uspjesima proslavljaju u svijetu, dakako i glumci HNK, koji i uz malo sredstava u državnim okvirima čine čuda. U tu priču o urbanom Osijeku, gradu koji ipak živi i koji ima budućnost, uklapa se i Nogometni klub Osijek. I ne samo unazad godinu dana s novim vlasnicima koji “bude grad”, već svih 70 godina, ili bar dio klupske povijesti u kojima se Osijek hvali kako ima svog nogometnog prvoligaša. Jer mnogi će upravo reći kako imati “tramvaj, kazalište i nogometnog prvoligaša” čini grad urbanom sredinom. Zato je umjetnički program, ili “igrokaz” na kraju svečanosti probudio emocije kod mnogih. I starijih i mladih. Svih generacija osječkih nogometaša, koji su napunili dvoranu HNK dokazavši kako im je i danas itekako stalo do bijelo-plave boje i da je ta ljubav očito neraskidiva. Spominjati tko je bio na svečanosti prilično je teško, jer doista bismo nekoga zaboravili. Sasvim suprotno od nekih klubova čije rođendane klupske legende zaobilaze! A bili su doista svi, ili gotovo svi, koji su na travnjaku i oko njega pisali 70-godišnji klupsku povijest. No, vratimo se svečanosti koja je doista ponudila drukčiju, pozitivniju sliku Osijeka, a ne samo kluba. Grada u kojem se živi i za kojeg se živi. Bez imalo patetike, ali bila je to jedna drukčija slika grada na Dravi koja ostavlja nadu. I koju svakako bude i uspjesi nogometnog kluba. (K. Lacković)
